M a j k l P e j l i n
DRVOSJEČINA PJESMA
Drvosječa sam od kalibra, to nek se zna,
Vascjele noći šljemam, danju knjavam ja.
Testerišem danju, pa se ondak dignem,
Popijem šest piva pa piškim gdje stignem.
Petkom idem u nabavku, do obližnjeg grada,
Posle se uparadim kao kakva mlada.
Skakućem na jednoj nozi, crni grudnjak nosim,
I plešem po stolovima stopalima bosim.
U herbarijum slažem cvjeće, leptire i lišće,
Noću sanjam snažnog momka što mi guzu stišće.
Drvosječa sam ja bez mane, davno nemam mame,
Nije zgodno ostavljat kraj mene momke same.
Najveća je želja moja, ko razumije – shvata,
Kad odrastem da budem cura – baš kao moj tata!…